Zeleni plan ne može postojati bez socijalnog plana.

EGSO-ova Skupina radnika

Po drugi put u nekoliko tjedana, 26. veljače poljoprivrednici i njihovi traktori zauzeli su u znak prosvjeda ulice Bruxellesa. U potpunoj suprotnosti s uobičajenim prizorima na ulicama europske četvrti, službenike u odijelima i savršeno oblikovane frizure ovog puta zamijenili su kamioni, traktori, sijeno i hrpe gorećih guma. Složeni razlozi prosvjeda poljoprivrednika sežu od nezadovoljstva u vezi s ZPP-om i politikom zaštite okoliša do nekih potpuno drugih pitanja.

Istina je da je život na selu u Europi težak, i to već dugo vremena. Skupina radnika i EGSO u cjelini u više su navrata upozorili da zeleni plan ne može postojati bez zelenog plana. Iako je lako doći u iskušenje i tu ideju odbaciti kao tipični briselski žargon, to bi bila ozbiljna pogreška. Ruralna područja suočavaju se sa stvarnim problemima koji uključuju posrednike koji premalo plaćaju proizvođačima, a potrošačima naplaćuju iznimno visoke cijene; nedovoljnu potporu za provedbu reformi u području okoliša; (nepoštenu) slobodnu trgovinu, teške uvjete rada i klimatske promjene.

Odgovor Europske komisije, koja je prebrzo odbacila zahtjeve u pogledu pesticida, još je više zabrinjavajuć od nedostatka odgovarajućeg savjetovanja i suradnje sa socijalnim partnerima te nedjelovanja na razini socijalne politike. Kao i kad je riječ o mjerama zaštite okoliša, odustajanjem od tih zahtjeva bi naši političari i političarke malo dobili na vremenu, no to bi nas ujedno dovelo do točke nepopravljive štete za okoliš.

Pored toga, s obzirom na predstojeće izbore, krajnja desnica pokušava iskoristiti nezadovoljstvo i u određenoj mjeri uspijeva usmjeravati prosvjede protiv ciljeva održivog razvoja, zelenog plana i Programa 2030.