Maria Nikolopoulou

Nekoliko dana prije Međunarodnog dana žena i u očekivanju 69. sjednice Komisije o statusu žena (UNCSW69) u New Yorku, pravi je trenutak da razmotrimo i ocijenimo postignuća u području rodne ravnopravnosti Pravi je trenutak i da se okrenemo budućnosti i nastavimo utirati put.

Zabilježili smo poboljšanja u zakonodavnom okviru: više žena aktivno sudjeluje na tržištu rada, više zarađuju, bolje su obrazovane, sve bolje politički zastupljene i obavljaju više visokih funkcija. No napredak je spor i neujednačen među državama članicama.

Dokle god postoje strukturne nejednakosti, rodni stereotipi i nazadovanje njihovih prava, žene će i dalje biti nedovoljno zastupljene u javnoj sferi, politici i obrazovanju u području STEM-a, neće imati pristup resursima i kapitalu za poduzetništvo i bit će izložene nasilju na internetu i izvan njega. Isto tako, bit će u većoj mjeri pogođene manjkom vremena i novca, a do uklanjanja razlika u plaćama i mirovini proći će još mnogo godina.

Napredak se ne može postići bez osposobljavanja, financiranja i predanosti. Potrebni su nam resursi kako bismo ženama omogućili stjecanje vještina potrebnih za pravednu digitalnu i zelenu tranziciju, financirali nacionalne akcijske planove za borbu protiv nasilja nad ženama i osigurali osposobljavanje svim zaposlenicima koji rade s osobama koje su preživjele nasilje.

Da bismo ženama olakšali teret neplaćenog pružanja skrbi, moramo financirati poduzetničke projekte i uspostaviti cjenovno pristupačne, dostupne i visokokvalitetne usluge skrbi za djecu i starije osobe. Usto trebamo predano raditi i na stvaranju sigurnih prostora, uključivanju većeg broja žena u lokalne i nacionalne parlamente i parlamente EU-a i osiguravanju njihova aktivnog sudjelovanja u nenasilnim procesima rješavanja sukoba i izgradnje mira, uz istodobno promicanje rodno uključivih pristupa.

Osim toga, sveobuhvatna europska strategija za Program održivog razvoja do 2030. pomogla bi nam da rodnu ravnopravnost mnogo brže učinimo neizostavnim elementom naših politika. Ciljevi održivog razvoja trebali bi se postizati kao cjelina, a ne pojedinačno.

Napredak u EU-u je „dobar”, no to ne znači da je dovoljno dobar za muškarce, žene i djevojčice u EU-u koji se bore za istinsku rodnu ravnopravnost u godinama koje nam predstoje. Naša je uloga kao civilnog društva povećati pritisak na tvorce politika kao bi se stvari počele brzo rješavati.