EGSO, Skupina organizacija civilnog društva

Od 2010. do 2022. cijene stambenih nekretnina u EU-u porasle su za 47 %, a najamnine su u istom razdoblju porasle za 18 %. Prema podacima Eurostata više od 10 % kućanstava u gradovima i 7 % kućanstava u ruralnim područjima potrošilo je 2023. godine više od 40 % svojeg raspoloživog dohotka na smještaj. Radi jasnijeg uvida u to kako stanovanje možemo učiniti cjenovno pristupačnijim i održivijim za sve Europljane i Europljanke, EGSO je naručio studiju u kojoj se istražuju mjere javne politike za postizanje tog cilja. U ovom intervjuu koautorice studije Agnieszka Maj, ekonomistica, i Karolina Zubel, direktorica za okoliš, energiju i klimatske promjene iz Centra za socijalna i gospodarska istraživanja (CASE), govore o njezinim glavnim zaključcima.

O čemu je riječ u ovoj studiji EGSO-a i zašto je ona relevantna?

U studiji o cjenovno pristupačnom i održivom stanovanju u EU-u ispituje se potreba za cjenovno pristupačnim i održivim stanovanjem u EU-u i naglašava uloga digitalizacije (umjetna inteligencija, digitalne građevinske dozvole, relevantne baze podataka) i strukturâ socijalne ekonomije. Predstavljanjem studija slučaja ističu se inovativni projekti kojima se poboljšavaju cjenovna pristupačnost, dostupnost i održivost stanovanja. Studija sadržava preporuke koje bi trebalo provesti do 2030. i 2050. u skladu s ciljevima EU-a u pogledu otpornosti na klimatske promjene, socijalne jednakosti i gospodarskog rasta. Pruža strateške uvide za prilagodbu stambenih politika novim izazovima uz istodobno poticanje dobrobiti zajednice.

Koji su glavni zaključci studije?

Digitalizacija predstavlja znatnu priliku za poboljšanje učinkovitosti u planiranju, izgradnji i upravljanju stambenim nekretninama, uz moguće smanjenje troškova i povećanje održivosti. Međutim, njezin je trenutačni učinak na smanjenje troškova ograničen. Neke su od glavnih prepreka usvajanju digitalnih naprednih rješenja tradicionalna stajališta dionika, percipirana niska stopa povrata ulaganja, visoki troškovi provedbe i nedostatak poticaja, osposobljavanja i propisa. Kako bi se iskoristio puni potencijal digitalizacije, ključna su daljnja ulaganja u digitalnu infrastrukturu, primjerice osiguravanjem interoperabilnosti digitalnih platformi.

Sudjelovanje subjekata socijalne ekonomije (niskoprofitne stambene udruge, organizacije od javne koristi, zadruge) obećavajuća je politička inovacija za prevladavanje aktualnih izazova u području stanovanja. Ti subjekti nude troškovno učinkovita i dobro osmišljena stambena rješenja kojima se potiče kohezija zajednice i promiče dugoročna stabilnost stanovanja. Na primjer, neprofitni i niskoprofitni stambeni projekti u Beču, koji čine 30 % ukupne izgradnje stambenih nekretnina u gradu, imaju ključnu ulogu u stabilizaciji tržišta stambenih nekretnina jer imaju učinak ograničavanja cijena. To pomaže u osiguravanju cjenovne pristupačnosti najamnina i sprečava narušavanje tržišta.

Na temelju tih zaključaka, koje su vaše glavne preporuke za djelovanje i daljnja istraživanja?

U srednjoročnom razdoblju stambene politike EU-a trebale bi davati prednost uvođenju novog europskog plana za cjenovno pristupačno i održivo socijalno stanovanje i direktive o stanovanju radi postizanja jedinstvenog pristupa u svim državama članicama. Zemlje bi trebale promicati inovativne modele kao što su zadruge i niskoprofitni stambeni projekti, pružati fleksibilnu financijsku potporu stambenim projektima i prihvatiti digitalne alate za poboljšanje stambenih rješenja.

Dugoročno bi stambene politike trebale usvojiti strateški, održiv pristup s naglaskom na lokalnim rješenjima i kontinuiranom praćenju. Digitalizaciju treba standardizirati pomoću zakonodavstva, uz prakse kružnog gospodarstva kao što su bankovni zajmovi povezani s kružnosti zgrada, poticaji za najam zasnovani na energetskoj učinkovitosti i inicijative za financiranje na lokalnoj razini. Osim toga, koncept socijalnog stanovanja trebalo bi proširiti na obitelji sa srednjim dohotkom, slično modelu društvenog stanovanja u Beču, čime bi se promicala mješovita socijalna struktura i sprečavala gentrifikacija. Iznimno je važno istovremeno se posvetiti i izgradnji novih stambenih nekretnina i obnovi te prenamijeniti neiskorištene zgrade kako bi se učinkovito zadovoljile stambene potrebe.

Buduća istraživanja trebala bi se usredotočiti na uključive pristupe urbanističkom planiranju, izgradnji i ponudi stambenih nekretnina kako bi se poboljšala pristupačnost za sve građane. Također bi trebalo istražiti utjecaj novih tehnologija, kao što su umjetna inteligencija i automatizacija, na smanjenje troškova i učinkovitost u razvoju stambenih nekretnina i upravljanju njima. Nadalje, trebalo bi istražiti inovativne modele stanovanja u državama članicama EU-a i pronaći strategije kojima se mogu poboljšati cjenovna pristupačnost i održivost.

Studiju je naručio EGSO na zahtjev Skupine organizacija civilnog društva.