Thomas Kattnig

Zeleni vodik jedan je od osnovnih elemenata naše energetske tranzicije, zbog čega je njegovo brzo uvođenje iznimno važno za budući energetski sustav, kao i za ekonomsku i socijalnu dobrobit EU-a.

Međutim, uspostava ponude, potražnje, infrastrukture i proizvodnje vodika sa sobom donosi niz izazova. Vodik je skup, a i ovisi o odgovarajućim okvirnim uvjetima. S jedne strane, prvo se moramo usredotočiti na njegovu upotrebu u sektorima koje je teško elektrificirati i kao medija za skladištenje energije. S druge strane, moramo osigurati stvaranje uvjeta nužnih za brzo i učinkovito širenje infrastrukture za vodik.

Pritom su osobito važne tri stvari:

1. Moraju se osigurati financijska sredstva nužna za infrastrukturu. Budući da će izgradnja transportne infrastrukture podrazumijevati znatne troškove, EGSO naglašava da je od velike važnosti učinkovita dodjela sredstava. Za to će biti potrebno pametno i integrirano planiranje, među ostalim i prekogranično, kao i regulatorni režim koji omogućuje potrebna ulaganja u infrastrukturu, a istodobno promiče okolišnu održivost energetskog sustava u cjelini i zaštitu korisnika mreže od prekomjernih naknada za upotrebu mreže. Istovremeno je svakako potrebno izbjeći dodatna opterećenja u vidu unakrsnog subvencioniranja mreža za vodik od strane korisnika plinske mreže. To je posebno važno jer se budući korisnici mrežne infrastrukture za vodik znatno razlikuju od današnjih korisnika plinske mreže. Stoga je važno što je više moguće primijeniti načelo „korisnik plaća” i tako osigurati da infrastrukturu za vodik prvenstveno financiraju njezini korisnici.
2. Osim financiranja, potrebno je osigurati i radnu snagu potrebnu za širenje i proizvodnju. Uz otvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta, posebno je važno preraspoređivanje postojećih radnika. To znači da se postojeće radnike mora adekvatno osposobiti, prekvalificirati i usavršiti i da se radna snaga mora zadržati pružanjem dobrih radnih uvjeta. Na primjer, mrežni operateri moraju biti dužni poštovati primjenjive kolektivne ugovore, a radne uvjete treba poboljšati kako bi se privukla kvalificirana radna snaga. EGSO stoga poziva na učinkovit i svrsishodan socijalni dijalog u sektoru plina na europskoj i nacionalnoj razini.
3. Mora se osigurati ujednačeno, sljedivo i obavezno certificiranje vodika koje provodi središnje tijelo EU-a. Tim se programima certificiranja, uz okolišne kriterije, moraju jamčiti i socijalni standardi, koji moraju podrazumijevati pravedne i sigurne radne uvjete i poštovanje radničkih, socijalnih i sindikalnih prava.

EGSO stoga poziva Komisiju da revidira strategiju za vodik, koju je Europski revizorski sud s pravom kritizirao. U suradnji s civilnim društvom na nacionalnoj i europskoj razini mora se osigurati izrada sveobuhvatne strategije koja će uključivati certificiranje, financiranje, zahtjeve u pogledu rada, promidžbu i zaštitu potrošača. Samo na taj način europska industrija vodika može imati svijetlu budućnost.