EU se mora oduprijeti zavodljivom zovu deregulacije jer bi ona samo stvorila nesigurnost za poduzeća, oslabila konkurentnost koja se zasniva na održivosti i smanjila dobrobit i povjerenje građana, kaže Danny Jacobs, glavni direktor flandrijske ekološke mreže „Bond Beter Leefmilieu – BBL”. S nama je podijelio zabrinutost nevladinih organizacija za zaštitu okoliša u vezi s najnovijim prijedlogom EU-a o pojednostavljenju propisa, za koji strahuju da bi mogao gurnuti u drugi plan ključne ambiciozne aspekte europskog zelenog plana.

Možete li komentirati najnovije inicijative Komisije o deregulaciji, primjerice kompas konkurentnosti i skupne pakete?

Europska komisija predstavila je program deregulacije i pojednostavljenja u kojem najvažnije mjesto ima gospodarstvo, što bi moglo ugroziti ekološka, socijalna i gospodarska postignuća. Ta napetost između prilagodbe i očuvanja europske pravne stečevine otežava Europskoj uniji da odredi jasan smjer.

Komisijin kompas konkurentnosti, predstavljen krajem siječnja, odražava zabrinutost poduzeća zbog troškova energije i gospodarskih izazova, ali zapostavlja važne prioritete kao što su nulta stopa onečišćenja i dobrobit građana jer europsko gospodarstvo ne usmjerava prema čistoj, prosperitetnoj i kružnoj budućnosti. Kompas bi Europu mogao odvesti u krivom smjeru. Promicanjem konkurentne dekarbonizacije bez integracije socijalnih i okolišnih ciljeva ugrožava se svrha institucija EU-a, a to je služenje općem dobru i njegova zaštita.

Ono što zabrinjava organizacije civilnog društva jest rizičan cilj da se u okviru kompasa postigne pojednostavljenje 25 % propisa. Iako je pojednostavljenje propisa dobrodošlo, ono bi bez temeljite analize moglo ugroziti ključnu zdravstvenu, socijalnu i okolišnu zaštitu. Poslovne inovacije ne ometa regulacija nego nepostojanje jasnih pravila. Daljnjom deregulacijom samo bi se stvorilo ozračje nesigurnosti, čime bi se otežala situacija inovativnih poduzeća, onih koja preuzimaju vodeću ulogu, a istodobno ugrozili napredak i održivost.

Isto tako, bojimo se da će se pojednostavljenje realizirati nauštrb okolišnih i socijalnih ciljeva. Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti, Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje i taksonomija EU-a imaju brojne nedostatke i mogle su biti još zahtjevnije. Njihovo daljnje slabljenje, iako je letvica već u početku bila nisko postavljena, te bi direktive učinilo besmislenima.

Još jedan konkretan primjer dobro pokazuje što se trenutačno događa.  Flandrija posljednjih godina ima golem problem prisustva perfluoralkilnih i polifluoralkilnih tvari (PFAS): velik dio našeg teritorija zagađen je tim kemikalijama i njima su izložene stotine tisuća građana. Ograničenje i zabrana na temelju Uredbe o kemikalijama (REACH) smatraju se najučinkovitijim sredstvom za kontrolu rizika koje predstavljaju tvari poput PFAS-a, koje se upotrebljavaju u industrijskim procesima i u proizvodima (smjese i pojedinačni proizvodi). Kad bi Europska komisija ublažila stroge odredbe Uredbe REACH, povećao bi se rizik od izloženosti opasnim kemikalijama štetnima za javno zdravlje. Poduzeća bi imala manje obveza da traže sigurne alternative, što bi kočilo inovacije u području održive kemije. Onečišćenje okoliša moglo bi se povećati jer blaža pravila dovode do povećanja opasnih ispuštanja i otpada. Potrošači su izloženiji riziku jer se ne provjerava tako temeljito sadržavaju li proizvodi toksične tvari. To bi moglo dovesti do toga da europska poduzeća zaostanu u globalnom prijelazu na sigurnije i ekološki prihvatljivije proizvode, čime bi se izgubio tržišni udio u odnosu na konkurente koji prihvaćaju inovacije otporne na buduće promjene.

Jeste li optimistični u pogledu budućnosti zelenog plana u svjetlu nedavno najavljenog smjera koji je Komisija odabrala za poticanje europskog gospodarstva?

Program rada Europske komisije za 2025. predstavlja i obećanje i opasnost. Iako njezino zalaganje za dekarbonizaciju i cjenovno pristupačnu energiju ukazuje na potencijalni put prema čišćoj i otpornijoj Europi, postoji rizik od toga da se ključni ambiciozni aspekti europskog zelenog plana gurnu u drugi plan. Sve je veća zabrinutost zbog predložene skupne uredbe, koja bi pod krinkom „pojednostavljenja” mogla na mala vrata uvesti deregulaciju korporativne odgovornosti. Nedavni trendovi pokazuju da se pojednostavljenje često koristi za slabljenje osnovnih zaštitnih mjera, od zakonodavstva o kemikalijama do poljoprivrede. Slikovit je primjer za to ishitrena reforma zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) iz ožujka 2024., kojom su ukinute zelene zaštitne mjere. Sada bi se dugo očekivana revizija Uredbe REACH, izvorno osmišljena kao sredstvo za zaštitu javnog zdravlja i okoliša, mogla prepakirati kao mjera „pojednostavljenja” kako bi se ublažili propisi za industriju.

Prije samo nekoliko mjeseci predsjednica von der Leyen obećala je da neće skrenuti s puta ostvarivanja svih ciljeva europskog zelenog plana. Bez obzira na to, u tekućem programu rada priča je potpuno drugačija jer se oduzima prioritet upravo ciljevima u područjima u kojima je djelovanje najhitnije, posebno u vezi s nultom stopom onečišćenja.

Smatrate li da bi deregulacija, kako je predložena, mogla negativno utjecati na održivost i dosad ostvareni napredak?

EU se mora oduprijeti zavodljivom zovu deregulacije, koja bi samo ugrozila regulatornu sigurnost i predvidljivost za poduzeća, oslabila dugoročnu konkurentnost zasnovanu na održivosti i narušila dobrobit i povjerenje građana.

EU se mora pobrinuti za to da smanjenje birokracije ne podrazumijeva smanjenje zaštite okoliša i javnog zdravlja. Pametna provedba trebala bi ojačati, a ne ugroziti europski zeleni plan. Slabljenje bitne zaštite okoliša i socijalne zaštite pod krinkom smanjenja birokracije nije strategija za razvoj gospodarske snage. To je nepromišljeni korak unatrag kojim će se ugroziti upravo ona pravila koja su osmišljena za to da naše gospodarstvo bude otporno na buduće promjene. Sve to povećava alarmantnu opasnost od poništavanja napretka koji smo u zadnjih deset godina postigli u području održivosti.

Civilno društvo istodobno je pod sve većim pritiskom diljem EU-a, s restriktivnim zakonima o stranim agentima, represijom prosvjeda i rezovima u financiranju kojima se ugrožavaju temeljna prava. Europski štit za zaštitu demokracije i buduća strategija EU-a za civilno društvo moraju biti više od simboličnih obaveza – oni moraju osigurati pravnu zaštitu, održivo financiranje i strukturirani civilni dijalog s institucijama EU-a. U programu rada Komisije prednost treba dati zaštiti demokracije jačanjem civilnog društva. Bez neovisnog civilnog društva koje raspolaže adekvatnim resursima ugrožena je i sama europska demokracija.

Danny Jacobs glavni je direktor organizacije Bond Beter Leefmilieu – BBL, saveza 135 nevladinih organizacija za zaštitu okoliša iz Flandrije (Belgija) i belgijski predstavnik u Europskom uredu za okoliš (najveća europska mreža organizacija građana koje se bave okolišem i koja predstavlja oko 30 milijuna članova i pristaša).