Prošle je godine konkurentnost napredovala na ljestvici EU-ovih prioriteta u području europske politike i nitko ne može zanemariti njezinu važnost za budućnost EU-a.
Konkurentnost je bila ključna tema godišnjeg govora o stanju Unije, koji je predsjednica Komisije Ursule von der Leyen u rujnu prošle godine održala u Europskom parlamentu i u kojem se obvezala da će učiniti sve što je potrebno da bi obranila konkurentsku prednost Europe.
Europska poduzeća imaju poteškoća sa zapošljavanjem kvalificirane radne snage, regulacija ključnih sektora stroža je nego u drugim konkurentnim zemljama (Sjedinjenim Američkim Državama i Kini), manje se ulaže u istraživanje i razvoj, a fizička i digitalna infrastruktura koče trgovinu i gospodarski rast. Ti su izazovi dobro poznati i dokumentirani u brojnim studijama.
Predsjednica von der Leyen ujedno je zadužila Marija Draghija, bivšeg čelnika Europske središnje banke, da iznese konkretne prijedloge o tome kako poboljšati konkurentnost EU-a. To svakako treba pozdraviti, ali dobri prijedlozi nisu dovoljni, mora postojati i politička volja i sposobnost za njihovu provedbu.
EU želi ojačati svoju otpornost i utjecaj u svijetu, ali gubi konkurentnost potrebnu za postizanje tog cilja. Predviđa se da će se njegov udio u svjetskom gospodarstvu sustavno smanjivati i do 2050. godine s gotovo 15 % pasti na samo 9 %.
Stoga je nužno poboljšati njegovu produktivnost i konkurentnost. Zato mora donijeti program konkurentnosti koji bi, u skladu s načelima jedinstvenog tržišta i socijalnog tržišnog gospodarstva, bio usmjeren na budućnost, dobro definiran i koordiniran, promicao prosperitet poduzeća i radnika, poboljšavao njihovu sposobnost da inoviraju, ulažu, trguju, natječu se na globalnom tržištu za opće dobro i tako poticao našu tranziciju na klimatsku neutralnost. To nije ključno samo za osiguravanje budućeg prosperiteta, inovacija, ulaganja, trgovine i rasta već i za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i podizanje životnog standarda.
Zbog toga poduzeća iz EU-a imaju jasna očekivanja od tog novog zamaha i traže da konkurentnost zauzme važnije mjesto u širem dugoročnom gospodarskom i društvenom okviru.
EGSO radi na utvrđivanju čimbenika i aktera koji utječu na dugoročnu konkurentnost i produktivnost i o kojima se u integriranoj viziji mora voditi računa. Radili smo na ekosustavima konkurentnosti kako bismo Komisiji objasnili koje pokazatelje treba dodatno poboljšati ili dopuniti.
Čini se da je pristup u okviru kojeg se problemi i načini njihovog rješavanja utvrđuju za svaku pojedinu državu ključan aspekt kojem Komisija u svojim dvjema komunikacijama o dugoročnoj konkurentnosti nije posvetila dovoljno pažnje.
Općenito gledano, Komisija je sastavila popis od 17 čimbenika uspješnosti koji se svake godine ocjenjuju iz aspekta devet dimenzija konkurentnosti. Međutim, nužno je i da ih države članice u potpunosti poštuju, a Komisija raspolaže odgovarajućim sredstvima za izvršenje kako bi ih obvezala da to učine. To je ono što tražimo.
Najvažniji su sljedeći pokazatelji:
- pristup financiranju treba se odvijati uz razumne troškove, ali bez kažnjavanja budućih generacija;
- moramo ulagati u javne usluge i kritičnu infrastrukturu i ta ulaganja bolje mjeriti. Za to predlažemo šest evaluacijskih parametara;
- kad je riječ o istraživanjima i inovacijama, od ključne je važnosti jačati suradnju, bila ona javna, privatna, regionalna ili globalna;
- kad je riječ o podatkovnim mrežama i energiji, ključnu važnost imaju sigurnost, cijene i klimatska neutralnost;
- kad je riječ o kružnosti, više nije potrebno dokazivati ulogu EU-a, ali moramo paziti na ravnotežu u tržišnom natjecanju među subjektima;
- EU-ov zakonodavni okvir za digitalizaciju prethodnik je u pogledu povezanosti, umjetne inteligencije, podataka itd. U tom okviru moramo prihvatiti izazov i uspostaviti ravnotežu između ljudskih aspekata i obećanja digitalne tehnologije;
- obrazovanje i osposobljavanje moraju moći odgovoriti na demografske i sociološke izazove;
- na kraju, kad je riječ o strateškoj autonomiji i trgovini, naša ovisnost je naša slabost. Poduzeća se moraju sama reorganizirati, a EU im za to mora osigurati poticajan okvir.
Naposljetku, u pogledu jedinstvenog tržišta, rezolutno ponavljamo da države članice trebaju slijediti pravila pravne stečevine EU-a i načela Ugovorâ. Treba ukloniti prepreke i uspostaviti stvarnu kontrolu. Vlade EU-a moraju imati političku volju da provedu ono o čemu pregovaraju u Bruxellesu, a Komisija mora biti sposobna djelovati u okviru međuresornih službi, a ne u izoliranim sustavima, koji dovode do mnogih nedosljednosti. To je ono što nam treba.
To uvijek treba ponavljati.
U tom kontekstu oslonimo se na Bruxelles za rezultate provjera konkurentnosti, a na nacionalnoj razini iskoristimo regionalne industrijske klastere. Alati postoje. Koristimo ih!
Manje